POVIJEST KONJA IZ ŠPANJOLSKE

Povijest konja

Povijest konja bila bi nepotpuna bez andaluzijskog konja. Špiljske slike prikazuju konje u Iberiji 30 000. godine prije Krista. Godine 450. prije Krista bili su najbolji ratni konji, vojnici su obično jahali samo pastuhe, a danas su većina španjolskih jahaćih konja pastusi. španjolski konji Andaluzijski

U 13. stoljeću informacije o konjima čuvali su kartuzijanski redovnici, kojima je plemstvo vjerovalo. U 15. stoljeću samostani u Sevilli, Cazalli i Jerezu stvorili su ergele, zahvaljujući kojima je andaluzijski konj postao zasebna pasmina. Zapisi o krvnoj lozi započeli su s pastuhom El Soldado, koji je, kada je križan s kraljevskim kobilama, dao osnivača konja Esclava.

U 16. stoljeću andaluzijski konji smatrani su najboljima na svijetu. Zahvaljujući svojoj snazi, okretnosti i plemenitosti, cijenili su ih gospodari i kraljevi.

Kroz povijest konja, jahanje španjolskih konja je umjetnost mnogih monarha. U Englesku su uvedeni u 12. stoljeću za ratne vitezove, a pod Henrikom VIII. kraljevske ergele u Tutburyju i Malmesburyju uzgajale su andaluzijance.

Španjolski konj danas je vrlo sličan onome što je bio u 17. stoljeću, kada su majstori jahanja hvalili njegovu nenadmašnu kvalitetu za srednjoškolski rad.

"Najplemenitiji konj na svijetu, najljepši koji može biti. Velikog je duha, velike hrabrosti i poslušan; ima najponosniji kas i najbolju akciju u kasu, najplemenitiji galop i najljepši je i najnježniji konj te od svih najprikladniji za kralja na dan njegovog trijumfa". ~ William Cavendish, vojvoda od Newcastlea, 1667.

Španjolski jahački konj Međutim, konj se nije razvijao bez prijetnji. U 18./19. stoljeću andaluzijanci su zarobljeni za rat, a samo je jedno krdo skriveno od Napoleona, čime je spašena linija. Epidemija 1832. ozbiljno je ugrozila pasminu, ali mala skupina koju su štitili kartuzijanski redovnici preživjela je.

S vremenom se naglasak prebacio na punokrvne i toplokrvne konje, smanjujući broj španjolskih konja. Međutim, pasmina se oporavila, a Sajam konja u Sevilli 1869. godine mogao se pohvaliti s više od deset tisuća konja.

Utjecaji na druge pasmine konja

Mnoge pasmine su bile pod utjecajem andaluzijske krvi. To uključuje punokrvne konje, konemaranske ponije, lipicance, napuljske, kladrubale i groningenske konje. Njemačke pasmine, oldenburške, hanoverske i holštajnske pasmine te nizozemske, gelderlandske i frizijske pasmine imaju španjolsku krv. U Danskoj, knabstruber i fredericksburg. Alter Real Lusitano, warlander (andaluzijski/frizijski) i andaluzijski/percheron poznat kao španjolsko-normanski konj imaju španjolsku krv. Mnoge američke pasmine imaju španjolsko podrijetlo.

Vještine

Andalužanski konji su izuzetno prilagodljivi i poslušni. Korišteni su za rat, konjicu, obradu tla, borbe bikova i kao stočarski konji. Možda je njihova najpoznatija vještina klasična dresura. Njihov talent za klasičnu umjetnost je takav da se sve više koriste za stvaranje potomstva koje će se specijalizirati u ovoj disciplini. Njihove kompaktne proporcije, inteligencija i energična snaga čine ih idealnima za sabrane pokrete i lakoću na tlu.

Njihova snaga i inteligencija čine ih popularnima u filmovima. U epovima Gladijator i Hrabro srce, ne možete ne primijetiti neusporedivu vatru i povijest konjskih očiju španjolskih konja. Izdržljivost i hrabrost kobile i pastuha u Legendi i više u Kralju Arthuru, Elizabeti, Lari Croft i Intervjuu s vampirom.

Bili su i ostali očiti izbor, čak i u fantastičnim avanturama poput Kronika Narnije i Gospodara prstenova. Ne samo zbog svoje ljepote, već i zbog hrabrosti, okretnosti i poslušnosti, idealni su za zahtjevne, bučne i prepune akcijske scene. Nakon što ih počnete primjećivati ​​u filmovima, bit ćete iznenađeni koliko se španjolskih konja koristi u njima.

Kroz povijest konja, andaluzijski konj ostaje do danas, kao što je bio stoljećima. Prepoznatljiv i neusporediv u eleganciji i ljepoti, ima vatru i veličanstvenost u jednakim dijelovima. Veličanstven, živahan i svestrano izdržljiv. To je zaista konj dostojan kralja.